https://www.youtube.com/watch?v=Ddp6g8UDlSIŠto je to podvodni hokej? Podvodni hokej dinamična je igra koja svoje korjene vuče iz 1954. godine kada je početno zaigran od strane engleskog kluba British SubAqua i predstavljen kroz časopis Neptune. Naime, ronioci British SubAqua tražili su neki novi oblik zabave i nešto novo što će im održati želju i kondiciju u vrijeme zimskih mjeseci kada je ronjenje u Sjevernom moru ograničeno zbog hladnoće.
Prvi naziv igre bio je "pushers" da bi nedugo nakon toga promijenilo naziv u "Octopush" zbog same formacije igre. Naziv "Podvodni hokej" nastao je nekoliko godina kasnije.
Gdje se sve igra?Podvodni hokej nalazi popularnost u 60-tak zemalja svijeta od kojih posebno treba naglasiti Veliku Britaniju, Australiju, Novi Zeland, Južnu Afriku, Nizozemsku i Francusku. U Hrvatskoj se aktivno igra tek 3 godine, a začeci vuku u Ronilački centar Osijek koji je sa Hrvatskim ronilačkim savezom dosad organizirao 3 Prvenstva Hrvatske 2005, 2006 i 2007. godine. Uz Ronilački centar Osijek treba istaknuti i ekipe iz RK Sisak, KPA Marsonija te
HVIDRA Split koji su također vidjeli zanimljivost i uzbudljivost same igre, te pristupili ovom obliku podvodnih aktivnosti.
OpremaIgrači posjeduju masku, mekane gumene stereo peraje i disalicu. Obvezna sigurnosna oprema obuhvaća kapice poput vaterpolskih sa štitnicima za uši i rukavicu na ruci sa kojom se igra. Kapice su označene brojevima i izrađene u dvije boje (crna i bijela) te ujedno služe za raspoznavanje igrača. Svaki igrač posjeduje i palicu dužine 30 cm (crnu ili bijelu) izrađenu od plutajućeg materijala (drveta ili plastike). Pak za igru izrađen je od olova i obložen plastikom a teži 1.3 - 1.5 kilograma. Golovi su metalni, dugački 3 metra i leže na krajevima bazena čije dimenzije su 25 x 15 metara i čija dubina je 2-3.5 metara.
Kako to sve skupa izgledaUtakmica traje 2 x 15 min sa 3 minute odmora između poluvremena. U svakoj ekipi je 10 igrača (može biti i manje). Šest igrača je u vodi, a ostali su njihove zamjene. Igrači se dijele na lijevoga i desnoga fronta, centra, lijevoga i desnoga backa i full backa. Cilj igre je što brže utjerati pak u protivnički gol. Start same igre je sa krajeva bazena gdje svaki igrač u pripremnom položaju dodiruje rukom rub bazena čekajući signal za početak igre. Igru kontroliraju tri suca: 2 u vodi koji sa rukama signaliziraju prekršaje i glavni sudac uz rub bazena koji sa zvučnim signalima zaustavlja igru. Igrači protivničkih ekipa međusobno se razlikuju po boji kapica, palica, kupaćih gaćica i po novome rukavica. Uz muške i ženske ekipe podvodnog hokeja postoje i mješovite ekipe. Kontrola igre i sama igra vrše se prema CMAS-ovim pravilima podvodnog hokeja.
Što se ne smije raditi?Službene povrijede CMAS-ovih pravila okarakterizirane slijedećim stavkama:
Stajanje na dnu bazena
Više od šest igrača u vodi
Vođenje ili dodirivanje paka bilo čime osim palicom
Nošenje paka palicom
Sprječavanje pogotka bilo čime osim palicom (npr. tijelom)
Opstrukcija igrača koji nije u posjedu paka
Skidanje bilo kojeg dijela opreme protivnika
Namjerno ozljeđivanje protivnika
Nesportsko ponašanje
Ukoliko sudac uoči jedan od ovih prekršaja, kao rezultat može proizaći u najblažem slučaju upozorenje, dok se kod ozbiljnijih prekršaja može dosuditi vremenska kazna, prednosni pak, kazneni udarac ili čak isključenje igrača iz igre.
Poželjne predispozicije igračaKada govorimo o predispozicijama pojedinog igrača ili cijele ekipe, najvažnija je egzistencija mašte, želje i volje. Sama igra je koncipirana na način da ne zahtijeva od igrača predugo zadržavanje daha, a temelji se na poznavanju svojih igrača odnosno njihovih fizičkih mogućnosti. Za vrijeme utakmice igrači u vodi moraju se ponašati kao zatvorena sfera i na taj način djelovati kao cjelina. Igrom podvodnog hokeja dobivaju se predispozicije za sve ostale ronilačke športove.
TaktikePonašajući se u bazenu kao cjelina, najčešća formacija igre dolazi u obliku 3-3 (tri napadača i tri igrača obrane). Druge mogućnosti su 2-3-1( dva napadača , tri srednja igrača i obrana), 1-3-2 ili 2-2-2. Najbitnije od svega je da igrači za vrijeme igre zadržavaju svoju početnu poziciju u odnosu na pak, odnosno da prate igru. Pošto je igra dinamična i pošto se igra u volumenu bazena, strategija igre trebala bi se odvijati sekvencijalno i to sa zaronom u trajanju od 15-tak sekundi, dodavanjem paka susjednom igraču, izronom i uzimanjem daha u trajanju od 2 sekunde. Nakon što igrači dođu u posjed paka, ne treba forsirati izravan napad prema golu nego kreniti linijom manjem otpora i to u stranu, te na taj način upravljati igrom. Zavaravanje protivnika postiže se kretanjem i manipuliranjem u gužvi pošto se tada pak zatvara između igrača i na taj način otežava protivniku da previdi buduće poteze.Ostale tehnike i zavaravanja protivnika stvar su mašte koja je na raspolaganju svakom igraču.